Lejletu’l-Kadr
- No Comments.
- Jan, 31, 2016
- By hurma
- Iza zavjese
Jednom, davno, jedna je ptica iz Dzenneta doletjela
i na Poslanikove ruke tiho je sletjela.
Glas koji donese bi težak k’o planina
i Dunjaluk tada zavila je tišina.
Od svetosti tog trenutka svi meleki pogled oboriše
a Poslanikove grudi snažno zadrhtaše.
I bi rečeno: “Uči, u ime Gospadara tvoga Koji stvara”
a Poslanik ugleda jedan novi svijet koji se pred njim otvara.
I tada je ova noć sveta postala
da bude nur našeg života ona je ostala.
I sjaj zvijezda je nestao, a Mjesec je sakrio svoje oči od nura
jer ovo je noć kada najjače sija svaka Kur’anska sura.
O insanu, Gospodar tvoj večeras blizu je
i da usliši tvoju dovu spreman je.
Oslušni ajete koje nježni povjetarac nosi
i u duše vjernika smiraj unosi.
Večeras ružine latice sa neba padaju.
Onaj ko laticu dzennetsku uhvati
na nju će vječno mirisati.